Biskup Zdenko Križić na duhovnoj obnovi u Švici

Naime, nakon što je vlč. Rajković hitno morao otići u bolnicu, župna zajednica u Švici prihvatila je poticaj mons. dr. Milana Šimunovića da se svaki dan, od 5. do 9. studenoga, okuplja na molitvu u tjednu predviđene župnikove operacije srca. Mons. Šimunović je načinio jednotjedni program, koji je, kako su sami vjernici doživjeli, prerastao u duhovnu obnovu te župe. Katehetsko-molitveni susret svaki dan je imao tri dijela: 1. kateheza na temelju enciklike Sv. Ivana Pavla II. "Spasonosno trpljenje", 2. molitva s meditacijom i zazivima, u kojoj je sudjelovalo više predvoditelja (čitača), te 3. sv. misa.

Osim molitve za zdravlje i uspješan ishod operacije župnika Rajkovića, željelo se vjernicima posvijestiti važnost kršćanskoga shvaćanja patnje ter ih, poglavito u ovoj biskupijskoj pastoralnoj Godini duhovnih zvanja, jače senzibilizirati za skrb za svoje svećenike, starije i bolesne, kao i potaknuti na žarču molitvu za nova duhovna zvanja, veoma potrebna našoj biskupiji. Te je misli, uz izraze radostne dobrodošlice, u pozdravu biskupu Križiću prije misnoga slavlja istaknuo naš župnik don Anđelko , koji se u koordinaciji s otočkim dekanom mons. Tomislavom Šporčićem privrjemeno skrbi za redovito pastoralno funkcioniranje župe Švica a pomaže mu mons. Šimunović. Istaknuo je također radost što su se na molitvu svaki dan odazivali i vjernici susjednih župa (Kompolje, Otočac, Brinje).

U pozdravu na početku euharistijskoga slavlja - u kojem su osim dvojice spomenutih svećenika koncelebrirali također kancelar i biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić, župnik Krasna i Kutereva te čuvar Svetišta Gospe Krasnarske vlč. Stipe Zeba, i duhovnik slabovidnih osoba don Jure Ladišić – biskup Zdenko je izrazio radost što može i u tim, za župu posebnim okolnostima, predvoditi misno slavlje sada prvi put, premda je to bilo planirano za 14. listopada, ali se vlč. Mile sve slabije osjećao pa je biskupov posjet odgođen a zamijenio ga je kancelar vlč. Mišel. Jer sveta misa, naglasio je biskup, uvijek je slavlje i donosi milosti svima koji trpe i koje, slikovito rečeno, stavljamo na oltar.

U prigodnoj propovijedi (koju ćemo cjelovitu objaviti u posebnom prilogu), na temelju misnih čitanja dotičnoga dana, biskup Križić je posvijestio da u evanđeoskom ulomku o pastiru koji čuva ovce i ide u potragu za izgubljenom Isus govori tako da nije teško prepoznati u liku toga pastira samoga Bog.a Isus nam, zapravo, tom prispodobom želi pokazati kakav je naš Bog i kako se on odnosi prema onim najslabijima ili najgrješnijima. Odnosno, Isus tu govori o božanskoj logici. "Bogu je silno važan taj jedan, i on sve čini da spasi tog jednoga. Naglasak je da ostavlja onih devedeset devet ovaca sve dok ne nađe tu jednu. Ne kaže se koliko vremena ju traži, niti se govori o teškoćama tog traženja, nego je naglasak stavljen na upornost traženja dok je ne nađe. Zapravo, najveći naglasak je stavljen na radost koja se doživi kada se izgubljena ovca nađe. Ne spominje se napor koji je pastir uložio u traženje. Ne govori se o njegovu umoru. Pastir o tome niti ne razmišlja, on je u svemu koncentriran na tu ovcu i njezin umor u izgubljenosti. On je sigurno umoran, ali znade da je i ta ovca umorna od svoga lutanja, i zato premda i sam umoran, on nju stavlja na svoja ramena, za nju se brine, zaboravljajući posve sebe. Isus želi pokazati kakav je naš Bog, koliko se za nas brine i koliku radost osjeća kada mu se vratimo. Naglašava da se tome raduje cijelo nebo i njegovi stanovnici. To je poziv svima da doprinesu Božjoj radosti svojom zauzetošću za slabe i grješne, počevši od samih sebe.
Također, primjerom pastira koji traži izgubljenu ovcu, kao i žene koja traži izgubljenu drahmu, Isus pokazuje pravo lice Božje, Njegovu dobrotu i milosrđe prema najjadnijima. A to je poziv svima da otkriju takvo Božje lice i da ga oponašaju u odnosu prema slabima i grješnima. Zapravo, bez spoznaje takvoga Božjeg lica nije niti moguće imati veće povjerenje i pouzdanje u Boga. 

Ta prispodoba, kao i mnoge druge, pokazuje koliko Bog ima razumijevanja prema slabima, umornima, ljudima koji trpe. Pokazuje nam da patnja ima svoj smisao i svoju vrijednost, istaknuo je biskup. "Nije patnja uvijek prokletstvo. Neka velika duhovna iskustva ne mogu se dobiti drugim putem nego kroz patnju. I Biblija nam mnogo govori o tome kako patnja ima moć da nam otvori oči, da upoznamo mnoge uzvišene stvarnosti koje ne bismo upoznali ni na koji drugi način. Zato u Svetom pismu nalazimo mnogo osoba koje Bogu zahvaljuju za patnju koju su proživjele jer im je donijela mnoga dobra. To se najčešće upozna tek poslije", rekao je mons. Križić te dodao kako se kroz cijelu povijest spasenja jasno vidi da su ljudi imali najjače susrete s Bogom baš u patnji, tako da su se mnogi obratili i Boga upoznali upravo u patnji! Biskup je naglasio da nigdje čovjeku Bog nije bliže nego u patnji, koliko god nam to izgledalo čudno i teško razumljivo, te je veoma važno znati strpljivo i s ljubavlju prema Bogu nositi svoju patnju! Jer nema ništa veće od toga što bismo Bogu mogli prikazati, niti ništa posvećuje osobu tako kao strpljiva i s ljubavlju prema Bogu nošena patnja. Stoga su nam, rekao je na koncu biskup, "veoma dragocjene osobe koje nose teške patnje, a nisu izgubile ljubav i pouzdanje u Boga. Te osobe su istinska dragocjenost Crkve. Te osobe Crkvu posvećuju, po njima nam dolazi obilje Božjeg blagoslova i milosti." Mons. Križić homiliju je zaključio molitvom Gospodinu "da nam naše patnje budu na posvećenje te da i mi svojim patnjama pridonesemo onome 'što nedostaje' Isusovu mističnom tijelu, Crkvi."

Na koncu misnoga slavlja mons. Šimunović je vjernicima prenio informaciju o trenutnom župnikovu stanju te sve potaknuo na nastavak molitve i za njegovo ozdravljenje i za duhovna zvanja. Objavio je meditativno-molitveni program još za petak, a potom sljedeći tjedan samo sv. misu svaki dan. Izrekao je također pohvalu vjeroučiteljima Draženi Rupčić i Berislavu Kostelcu te svima koji su aktivnije sudjelovali u molitvenom programu, posebno mežnjarici Hani Marinić i pjevačima te članovima molitvene zajednice, kao i onima koji su pomogli da u molitvi svaki dan sudjeluju i školska djeca. Veliko i radostno druženje s biskupom Zdenkom, koji je prvi put pohodio Švicu (jer je za Sv. Ivana bio zauzet predhodno dogovorenim obvezama), završilo je zajedničkom fotografijom upravo s djecom.

Župa Švica / I.B.