Teška je to tema, većina će je rado izbjeći, uz izgovore da se od prošlosti ne živi (pogrešno), da kod nas 1. svjetskog rata ionako nije bilo (pogrešno), a onda ni poginulih (pogrešno). Istina je uvijek teška, nemilosrdna, nimalo zabavna i opuštajuća (kakve sadržaje većina traži).
Stoga vrijedi pročitati retke u nastavku ovog članka kojih također ne bi bilo da nije jednog, ali vrijednog Stajničanina. Mnogi doprinosi na polju povijesti vojnog dijela Velikoga rata rezultat su upravo istraživačkog rada pukovnika Nikole Tominca, a upozorio nas je i na komemoraciju u Puli poginulim članovima posade vojnog broda Viribus Unitis kojim je zapovijedao kontraadmiral Janko Vuković Podkapelski i s njime potonuo, ne želeći napustiti brod.
„Na Dušni dan u Puli je održana komemoracija i obilježavanje 100. obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, prestanka postojanja C. i kr. mornarice i potonuća broda “Viribus unitis” u pulskoj luci 1. 11. 1918. godine.
Organizatori navedenih aktivnosti su Društvo „Viribus Unitis“ Pula i Österreichischer Marine-Verband (Ö.M.V.; (Austrijski savez mornaričkih udruga). Osim brojnih stranih i domaćih uzvanika kao i predstavnika udruga, komemoraciji su nazočili umirovljeni pukovnici Valentino Rajković (HVIDR-a NZI-NZZ) i Nikola Tominac (Udruga 1914.-1918.), uime Povjerenstava za obilježavanje 100. godišnjice I. svjetskog rata Grada Zagreba i udruga.
Obilježavanje je započelo misom u Mornaričkoj crkvi, a nastavljeno je komemoracijom za poginule na Mornaričkom groblju u Puli. U popodnevnim satima otvorena je prostorna instalacija u spomen na poginule članove posade bojnog broda „Viribus Unitis“ na obali pored Riječkoga gata. Shodno poznatom vremenu potonuća broda“Viribus Unitis“ iz 1918. godine, upriličena je vožnja brodom HRM-e do mjesta potonuća bojnog broda gdje su položeni vijenci u spomen na sve poginule članove posade broda „Viribus Unitis“.
Posebna je počast odana Janku pl. Vukoviću Podkapelskom (Jezerane, Općina Brinje,rođen. 27. rujna 1871., poginuo 1.studenog 1918.), hrvatskom mornaričkom časniku u austro-ugarskoj mornarici i kasnije kontraadmiralu Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Vojnopomorsku akademiju završio je u Rijeci. Kao kadet na korveti Fasana (Fažana) oplovio je sva svjetska mora. Čin zastavnika bojnoga broda stekao je 1893., poručnika bojnoga broda 1899., kapetana korvete 1910. te kapetana fregate 1912. U čin kapetana bojnoga broda promaknut je 1915., kada je odlikovan za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. Bio je zapovjednik više velikih ratnih brodova, među kojima bojnih brodova Babenberg i Monarch, razarača Csepel, te lake krstarice Admiral Spaun. Istaknuo se u bitkama kod Pelagosa i pred talijanskim poluotokom Garganom te u akciji zauzimanja Palagruže (1915). Preuzeo je 1918. zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis, najvećim brodom mornarice. Uoči sloma Austro-Ugarske, taj je bojni brod došao 31. X. 1918. pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog istodobno imenovalo kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Već idućega jutra talijanski diverzanti minirali su ratni brod koji je potonuo u pulskoj luci. Poginulo je nekoliko stotina mornara te kapetan Vuković Podkapelski koji nije htio napustiti brod. Potapanje broda Viribus Unitis i Vukovićeva junačka smrt teme su dvaju romana hrvatskih književnika, Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986.) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003.).
Obilježavanje obljetnice završetka I. svjetskog rata nastavljeno je u subotu Međunarodnim skupom o zbivanjima u Puli krajem listopada i početkom studenog 1918. godine."
N.T./M.K.G.
Foto: N.T.
PRINT
