OTOČAC – U hrvatskoj javnosti se u zadnje vrijeme sve češće počelo govoriti o vodi, odnosno ljudskom pravu na vodu. Naravno, pretpostavljate, pravo na vodu nije uvršteno među „ljudska prava“, praksa u svijetu je različita, a neki nemili slučajevi pokazali su koliko je kapital bešćutan i koliko je voda postala sustav za nemilu eksploataciju žiteljstva i predmet nemilog bogaćenja. To je dovodilo do drastičnih pojava da je lokalno žiteljstvo bilo lišeno vode, koje je bilo u obilatim količinama, jer su „pravo na eksploataciju“ kupile neke svjetske multinacionalne kompanije. Čak i neke razvijene zemlje podlegle su „bauku privatizacije“, cijeli gradovi ili pokrajine dali su vodovodni sustav u ruke privatnog kapitala i dogodilo se ono na što su pametni upozoravali – cijena je skočila, sustavi nisu održavani, a kada je sve bilo izraubano, red je bilo tim gradovima ili pokrajinama za skupe novce ponovo otkupiti ono čime su nekada gospodarili i ponovo uvesti reda uz silne investicije.
U Hrvatskoj je o pravu na vodu okrugli stol organizirala pučka pravobraniteljica Lora Vidović, kako bi potaknula stručnu i javnu raspravu o tom pravu. Jer u Hrvatskoj više od 250.000 građana nema mogućnost priključka na vodovod, mnogi si priključak ne mogu ni priuštiti, a dio ih ostaje bez vode jer ne mogu platiti račun – dio je to problema građana s dostupnošću vode koji su istaknuti na ovomu okruglom stolu pod nazivom ‘Ljudsko pravo na vodu, je li vrijeme za zaštitu Ustavom‘.
-Pravo na vodu, kako ga je prepoznao UN, ovlašćuje svakoga na dovoljnu količinu sigurne, fizički i financijski dostupne vode za osobne potrebe i potrebe kućanstva i podrazumijeva prvenstveno opskrbu vodom za piće i sanitarne potrebe stanovnika, a tek potom za gospodarske potrebe. Dakle, ne podrazumijeva pravo na neograničene količine, niti na besplatnu vodu – već na onu potrebnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba - naglasila je pravobraniteljica Vidović i istaknula i problem cijene vode, koja ovisi o mjestu stanovanja.
Dostupnu pitku vodu iz sustava javne vodoopskrbe u Hrvatskoj ima 94 posto stanovništva, dok je priključaka znatno manje, negdje oko 86 posto. Hrvatskoj je iz sredstava EU-a na raspolaganju 1,05 milijardi eura za usklađenje s EU direktivom o vodi za piće do 2023. godine, kada je krajnji rok direktive i o komunalnim i otpadnim vodama. Upozoreno je na svjetske primjere privatizacije vodnih usluga koji su doveli do značajnog porasta cijene vode. S druge strane, u Europi su postojala tri prijedloga za konstitualizaciju ljudskog prava na vodu i to u Belgiji, Italiji i Sloveniji, gdje je jedino u Sloveniji unesen u Ustav.
Prof. ustavnog prava na riječkomu Pravnom fakultetu dr. Sanja Barić se zalaže da pravo na vodu postane ustavna kategorija, dakle da se unese u Ustav Republike Hrvatske odredba o pravu građanina na vodu, čime bi se postavile osnove za zakonsku razradu ove problematike i „natjeralo“ državu da osigura to pravo svakome, odnosno da se voda kao prirodno dobro najvišega ranga zaštiti od neprimjerene privatizacije.
M. K.
PRINT
