OTOČAC – Dani su hrvatskoga jezika, počeli 11. ožujka, a završit će 17. A u svekolikoj hrvatskoj javnosti kao da i nisu, nametnula se narodu nekakva Instanbulska konvencija pa svi po tome udaraju kao po boksačkoj vreći, naravno svatko sa svoje strane. A valjda je to namjerno pušteno u javnost kako bi se narod „zabavio“ nečim, dok „prolazi voz kroz kukuruze“. Valjda. Tako je i s Danima hrvatskoga jezika, „prolazi voz“.
Da se vratimo hrvatskomu jeziku, još od 1991. slave se (ili trebali bi se slaviti) od 11. do 17. ožujka Dani hrvatskoga jezika. O tome je 1997. g. i Hrvatski sabor donio jednu odluku. To je spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljenu u ožujku 1967. U to vrijeme neki ljudi bili su na razini zadatka i svog poslanja. Bila su to neka grbava i siva vremena. A danas? Danas, kad se gušimo u „demokraciji“, danas se trebamo upitati, svatko za sebe, jesmo li uopće dorasli tima davno postavljenim razinama ili brljamo po blatu naše ništavnosti?
Preostao je još dan i pol za to slavlje. Do sada ga baš osjetili nismo (pada mi na pamet zgodna pjesmica: Druže Tito, piši drugo pismo, ovoga ti razumjeli nismo). Čini se da ništa mi razumjeli nismo.
M. K.
PRINT
