OTOČAC – Ljudska vrsta izmislila neko Valentinovo, svezalo to sa sv. Valentinom (ni krivim ni dužnim), bitno da se (komercijalna) priča vrti, bitno da ljudi upadnu u tu lijepo osmišljenu i čarobnu stupicu, da troše, da plove brzom maticom niz rijeku stereotipa, to je taj moderan (obrazovan) svijet, tako vele.
A kad su mačke u pitanju, njima je „valentinovo“ cijela veljača. Ne znači njima jedan dan ništa. Malo to. Poznato je odavna, tako se veljača znade nazivati i „mačjim mjesecom“. A kako i ne će, mrnjaukanje, dozivanje, sazivanje, borbe mačaka znaju potrajati, ne daju spavati, red ih je šickati, bacati za njima kakve komade drveta, ali njihova ljubav opet nadjača sve napore našeg rastjerivanja, dakako.
I sve je to dobro dok ta mačja ljubav plane na tlu, a što ako se razbukti na stablu? Krajnje opasna situacija, pogibeljna pače. Ima i snijega, kora drveta mokra. Jest da mačka ima devet života, ali opet, opet. Ljubav na stablu! Hm. Kako to izvesti, kako ne pasti dolje? I što ona, mačka, sebi umišlja? Na stablu?! A opet on, mačak, ne može odoljeti zovu. Ako treba glavu izgubiti, nek' se glava gubi! Jednom se gubi.
Ili je ovo pretjerana briga ljudi za mačji svijet? Vjerojatno jest. Jer tko je nekada mačkama u veljači „svijeću držao“? Ma nitko. A sada, ovjekovječi se svaki trenutak, pa čak i taj naintimniji mačji. Na kraju treba pitati jesu li time narušena mačja prava? Što veli Europa? Ma ne može tek to tako. Utužiti treba, svakako.
M.K.
Foto: V.D.
PRINT
