U Šenoinom Zlatarovom zlatu dramatična je scena kada zlobne tračarice Šafranićka i Freyovka uspijevaju nahuškati Zagrepčane na Doru Krupićevu, kći zagrebačkog zlatara Krupića, zbog sablažnjivih tajnih ljubavnih sastanaka s plemićem Pavlom Greogorijancem, kao i na njenu kumu Magdu, koja navodno Doru ohrabruje i pokriva u tomu sramotnom ponašanju. U jednom trenutku viču: „…na 'pranger' s njima, da, na stup, nek se zna kakve su to svetice. Na stup s ljiljanom! Na stup s Magdom!" I tada počinje kamenovanje…
Nećemo prepričavati ovaj poznati roman, poslužio nam je ovdje samo kao uvod za sljedeću našu temu vezanu uz rimsko doba u Gackoj. Naime, Dori i Magdi, koje žive u 16. stoljeću, prijeti se prangerom i stupom. O čemu je riječ?
Riječ je o stupu srama ili sramotnom stupu, a njemačka riječ za nj uvriježena i kod nas jest – pranger. U Zagrebu je pranger stajao pred glavnim ulazom u crkvu sv. Marka. Za njega su vezali osuđenike, a kako vidimo iz Šenoina romana koji nas vodi u 16. stoljeće, nisu baš svi koji bi završili na stupu srama doista i bili krivi. U Hrvatskoj su sačuvani prangeri u Zagrebu, Zadru, Vinici, a jedan i na području Otočca – u Škarama.
U centru toga sjeveroistočnog sela u Gackoj uz cestu se nalazi stup iz rimskih vremena, vjerojatno donesen iz Arupija. Potražili smo sugovornika koji bi mogao o tome nešto više znati, pa smo se obratili književniku Željku Stojanoviću, podrijetlom iz Škara. S obzirom da istražuje arhivska vrela radi svojih povijesnih romana, rekao nam je da njegova saznanja o prangeru sežu do 16. stoljeća kad se granica s osvojenim turskim područjima protezala istočno od Otočca, a radilo se o gotovo ravnom potezu označenom dominantnim planinskim vrhovima: velebitski visovi, Prozorina, Um, Bogavča, Javornik. Uz tu su granicu postavljeni kameni stupovi kao svojevrsne granične oznake, i to uz tadašnje važne putne pravce u blizini dominantnih kota. Jedan od tih stupova je i škarački pranger koji se nalazi u centru sela kod školske zgrade, a ispod brda Bogavča. Postavljen je tamo (ili negdje u blizini) najvjerojatnije u vrijeme formiranja kotara u Škarama, izgradnje kotarske i vojne uprave (Offrs: Quartiers), zatvora i ostalih objekata. U Škarama se, naime, nalazilo sjedište jedne od 12 satnija Otočke pukovnije.
U sjedištu satnije sigurno je bilo i vojnih sudskih ovlasti za kažnjavanje vojnika za neposluh i prijestupe. U skladu s običajima toga vremena, ovaj prvotno rimski, pa granični stup opet mijenja namjenu te je iskorišten za uobičajeni način kažnjavanja sitnih prijestupa: vezivanje na nekoliko sati, izlaganje suncu, izlaganje pogledu na tablu na kojoj piše oblik prijestupa, bičevanje. Funkciju stupa srama ili prangera očito je imao dovoljno dugo da ona ostane zapamćena, a i nitko nije kasnije došao u iskušenje da ga negdje 'skloni' ili uništi. Jedno vrijeme je imao status preventivno zaštićenog kulturnog dobra, no kasnije taj status nije obnavljan. Razlikuje se od ostalih sačuvanih rimskih stupova u Gackoj po gornjem obodu koji drugi stupovi nemaju.
Eto, svašta kod nas ima, svi uopće mogući povijesni tragovi sažeti su i zgusnuti na prostoru Gacke, od prapovijesti do suvremenosti. Povijesna gačanska memorija doista je, gotovo na čudesan način kao ni u jednom drugom kraju, cjelovita hrvatska povijesna memorija u - džepnom izdanju.
M.K.G.
PRINT
