Već i vrapci na grani znaju, od velebnoga rimskog Arupija nije ostao kamen na kamenu. Ipak, ponešto ostataka svjedoči o tim davnim vremenima. Možda su najupečatljiviji sačuvani kameni stupovi (nosači kružnog presjeka). Nema ih puno, svega šest! Ako uzmemo u obzir i baze stupova, onda još 3! A stariji Otočani su govorili da su čuli od još starijih kako su na Špilniku još početkom 20. stoljeća stajali nizovi stupova. Dobro su u to vrijeme poslužili usitnjeni za izgradnju ceste preko Špilnika prema Gospiću.
Gdje je tih šest tj. devet stupova?
Jedan je ispred crkve sv. Križa u Prozoru, a može se gdjegdje čuti da je s druge strane prilaza crkvi stajao i drugi isti takav stup. Za to nismo našli valjane potvrde. Nije zapamćeno ni kada je točno stup postavljen na prilazu crkvi.
Drugi je na križanju ceste u Podumu gdje se od glavne ceste prema Korenici odvaja sporedna cesta u unutrašnjost polja iza Uma, vijuga Podumom, a poljskim putem povezana je sa Škarama. Na to križanje stup je "od Vitla prenio umirovljeni general Dmitrašinović", napisao je Franz Bach sredinom 19. stoljeća. Na toj je lokaciji stup valjda trebao poslužiti kao svojevrsni smjerokaz za odvojak puta.
Treći i četvrti stup postavljeni su uz rub već spomenute ceste preko Špilnika, svaki s jedne strane. Jedan se još dobro drži, a drugi se prelomio i rasuo u komade koji se boljim zagledanjem opažaju u travi kraj ceste. U ravnini su s pregibom između Malog i Velikog Vitla. O njima je sačuvana narodna predaja da su na to mjesto uz cestu postavljeni kao međaši još u davna vremena ratovanja s Osmanlijama. To nije nigdje zapisano u literaturi, ali stariji Otočani pamte da su ih upravo tako nekoć u školi poučavali učitelji povijesti.
Takva narodna priča čak i može imati nekog utemeljenja u stvarnim povijesnim činjenicama. Kada su Turci 1528. osvojili Počitelj, Ribnik, Ostrovicu i Perušić, imali su cijelu Liku i Krbavu u svom posjedu, osim Gacke. Cijeli taj osvojeni teritorij podredili su upravi Kliškog, a kasnije Ličkog sandžakata. Čvrsto povučene granične crte između turskog i hrvatskog teritorija nije bilo i promjenjiva se granica nalazila u međuprostoru između zadnjih utvrda – Prozora i Perušića. Stoljeće i pol kasnije J. W. Valvasor piše kako rijeka Gacka izvire u Turskoj! Dakle, granica je bila vrlo blizu, a nesigurno granično područje vjerojatno cijelo Špilničko polje i okolno istočno gorje.
Kad bi ti kameni stupovi mogli govoriti, što li bi sve ispričali!
Sva ova četiri stupa izgledaju vrlo slično, podjednake debljine i visine, od istog vapnenca, s okruglim plitkim utorom na sredini gornje plohe, koji je služio za spajanje s kapitelom ili bazom, čineći tako dio nekog složenijeg arhitektonskog sklopa gradskog foruma ili hrama.
Peti stup je duplo tanji i nalazi se u privatnom 'rimskom muzeju', Markovićevu dvorištu u Prozoru.
Šesti stup nismo do sad spominjali! Zapravo, nismo za njega donedavno ni znali. Nalazi se u ispred škole u Škarama i razlikuje se od dosad opisanih stupova. Štoviše, imao je i posve drugačiju prenamjenu, riječ je o „starom prangeru“! O tome ćemo podrobnije govoriti u sljedećem članku.
Možemo ovom nizu rimskih stupova pridodati i bazu jednog pilastara (stub pravokutnog profila), koja stoji ispred osnovne škole u Prozoru okrenuta naopako. Druge takve dvije vrlo slične baze pilastara nalaze se u atriju Arheološkog muzeja u Zagrebu. Možemo samo nagađati dio kakve su građevine bili!
Nastavit će se…
M.K.G.
PRINT
