Sačuvanih tragova, materijalnih i pisanih, o boravku Rimljana u dijelu Gackoga polja sjeverozapadno od Otočca (Kompolje, Hrvatsko Polje, Brlog, Drenov Klanac), ima malo, ali sadrže puno informacija.
Nekako je nezaobilazno spomenuti da su 'rimske staze' uvijek isprepletene s japodskim naseljima, pa ćemo i u ovoj priči tu činjenicu naglasiti. Kako su zauzimali područja, tako su se stacionirali uz i u japodskim gradovima. Prema zapisima, izgleda da su najčešće smještali na nižim razinama tih gradina na uzvišenjima, a novija arheološka istraživanja otkrivaju tragove rimske gradnje i na vrhovima tih uzvišenja. Dugotrajna rimska uprava, kao i simbioza doseljenika sa starosjediocima, učinili su svoje.
Ponovimo pitanje, što nam sve potvrđuje da su rimski vojnici i veterani naselili i ovaj prostor?
In situ, za sada ništa. Ne kažemo da neće možda za nekih budućih istraživanja izroniti iz zemlje zidine neke rimske građevine. Za sada, govorimo samo o pokretnim nalazima.
Kad je godine 1979. istraživano područje na brdu Crkvina u Kompolju i ispod njega, a istraživanja je vodila arheologinja Ružica Drechsler-Bižić, koncentracija je bila na dvjema japodskim nekropolama, manja uzvišica 50-ak metara južno od Crkvine (iskopavana u više navrata u 19. i 20. stoljeću) i jedva primjetno povišeno tlo 100-injak metara sjeverno od Crkvine. Japodske nekropole na području Gacke, unatoč brojnim prijašnjim nestručnim, pa i pljačkaškim kopanjima, ipak su i dalje bile najizdašniji spremnik bogatih arheoloških nalaza koji se nalaze danas u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu. Arheolozi su tada kopali i na samoj Crkvini, ali i na Velikoj Punti!
Izvlačimo podatke o tome iz Olujićeve knjige o Japodima. Na Crkvini su u dvije sonde nađeni ostatci uništenih kamenih kuća, podnice, dijelovi ognjišta, prapovijesna keramika, ali i ulomci rimskih amfora, motika, dvije kuke od kovanog željeza i veći broj čavala. U trećoj sondi na zapadnom dijelu gradine pronađena je kuća s dva zida u kamenu živcu, a dva u suhozidu, te je u njoj osim tradicionalne japodske keramike pronađena i rimska brončana fibula, novac s likom rimskog cara Augusta, fragment rimske provincijalne keramike s metličastim ukrasom i dr. Kuća je po tim nalazima datirana u 1. st. poslije Krista. Ognjište joj je bilo vani jer je pred kućom bilo tragova gara, pepela, nagorjelog drveta i veći broj školjaka. Sve to govori o intenzivnom životu na gradini Crkvina i u rimsko doba.
Karl Patsch zapisao je kako se u mlinici Stjepana Maratovića u Kompolju, nedaleko od Crkvine, nalazila mala votivna vapnenačka ara koja je otpremljena u zagrebački muzej. Gornji vijenac joj je većim dijelom odlomljen, a donji posve. Visoka je i široka 21 centimetar, a debela 18 centimetara. Bočne su joj stranice glatke, stražnja strana posve hrapava, a prednje natpisno polje izlizano. Patsch navodi i prevedeni natpis: Jupitru, najboljem i najvećem, Julije Sekstilije, konzularni oproštenik iz 14. dvostruke legije, zavjet izvrši, radostan s dobročinstva. Votivna ara predstavlja zapravo zavjetnu žrtvu (toj svrsi može poslužiti ara, ploča, stup, baza kipa, epistilna greda itd.) učinjenu u zahvalu nekom rimskom božanstvu, u ovom slučaju Jupiteru.
Međutim, ova je ara izuzetno značajna jer dokazuje nešto drugo: da se u Avendu nalazila postaja konzularnih beneficijara (oproštenika)!
Spomenuti Julije Sekstilije bio je konzularni beneficijar u Avendu. Konzularni beneficijari su legionari koji su iz svoje matične vojne postrojbe raspoređeni u ured namjesnika provincije i dio su sustava provincijske administracije. Oni su namjesnikovi ljudi koji su u izravnom kontaktu s lokalnim stanovništvom. Poslovi koje stanovnici imaju s rimskim vlastima započinju kod njihova konzularnog beneficijara. Najčešće su u stanice ili postaje bili raspoređeni na 6 mjeseci, a u svetištima u kompleksu stanica ostavljali su zavjetne are (žrtvenike) posvećene najčešće Jupiteru, i to povodom dolaska u stanicu ili odlaska iz nje, piše Ivo Glavaš (u članku o zavjetnim žrtvenicima u Belinoj Glavici, objavljenom u zborniku radova sa znanstvenog skupa u Unešiću 2012.).
Postaje konzularnih beneficijara u Japodiji nalazile su se još u Metulumu (Čakovec kod Josipdola) i Retiniju (Golubić kod Bihaća). Te su postaje dokazane pronađenim arama konzularnih beneficijara posvećenima vrhovnom Jupiteru na kojima je karakteristična posveta IOM tj. I(ovi) O(ptimo) M(aximo). Svi se žrtvenici konzularnih beneficijara (pronađeno ih je 50) datiraju od kraja 1. st. do 3. st., pa će i naš Julije Sekstilije biti iz ½ 3. stoljeća.
Beneficijarne postaje uvijek su se nalazile u neposrednoj blizini gradskih zidina ili zidina rimskog vojnog logora. Možda bi netko znao odakle je točno rimska ara dopremljena u Maratovićevu mlinicu jer je to položaj konzularne postaje, na tome bi mjestu trebalo biti ostataka zidova ili bar komada priklesanog kamenja, rimskih tegula i šute.
Drugi spomenik s areala Avenda je nadgrobnog karaktera. Patsch piše da u je u vrijeme njegova prolaska stajao pred kućom u Brlogu koja je prije pripadala Špiri Crnojeviću, a sada pripada trgovcu Jovi Glumcu. Nije nam poznato je li ovaj spomenik završio u muzeju ili je uništen (možda se nalazi na fotografiji iz Arheološkog muzeja koju prilažemo). Bitno je da je Patsch načinio opis i prepisao natpis, pa je ostao bar pisani trag. Na spomeniku piše da ga je podignula Aelija Prokula svome premilom suprugu Juliju Sekundu, svećeniku lavinatskog reda (Laurenti Lavinatium), koji je umro u 42. godini.
Ono što ovaj spomenik čini jedinstvenim, prema Patschovim riječima, upravo je pripadnost ovoga preminulog svećenika redu lavinatskih laurenata (Laurens Lavinas). To lavinatsko svećenstvo bilo je među latinskim svećenstvom najjednostavnije i najmanje, ali je krajnje zanimljivo što se nalazi ovdje u Avendu jer ga u provinciji Dalmaciji nema nigdje drugdje (u drugim provincijama, npr. Daciji dolazi češće). (?)
Patsch je također uočio još jedan rimski kamen koji je ležao uz cestu kod Kompolja, kako kaže, nad lijevim rubom carske ceste Otočac – Ogulin, između 7. i 8. kilometra. Riječ je o velikoj jako odlomljenoj vapnenačkoj bazi s potpuno izlizanim plitkim natpisnim poljem. Je li još tamo?? Skoro pa nemoguće.
Prema starim autorima, kod Brloga su svojevremeno bili vidljivi i tragovi rimske ceste. Tko zna, da se bolje zagledamo, možda bismo ih i danas uočili… Ili ne…
M.K.G.
Foto: Patschov crtež rimskih spomenika iz Avenda
Tko hoće, može pročitati i ovaj dodatak:
Dotaknimo i zanimljivo još uvijek otvoreno pitanje lociranja Avenda koje spominje Boris Olujić. Znamo da je u literaturi općeprihvaćeno kako je Crkvina lokacija japodskog naselja koje rimski izvori nazivaju Avendo. Međutim, nekropole (japodska groblja) u podnožju Crkvine (gdje se sahranjivalo do 2. st. prije Krista) sugeriraju daleko veći broj stanovnika nego što ih se moglo smjestiti na maloj stambenoj površini Crkvine. Zato su arheolozi opravdano potražili moguću veću gradinu u blizini, na rubovima Hrvatskoga Polja, logično najprije na susjednom brdu Velika Punta, povezanom malim prijevojem s Crkvinom.
Kako je kasnije objavila Drechsler-Bižić, na Velikoj Punti pronađena je konstrukcija bedema od dva reda velikog, grubog i neobrađenog kamenja, čiji je međuprostor ispunjen sitnijim kamenjem. Gradina na Punti (169 m) imala je snažan bedem s ulazom utvrđenim kamenim humcima i svakako veću površinu nego Crkvina. Također su nađeni i ostatci stambenih japodskih objekata. Tako su se u neposrednoj blizini nalazile tri gradine: Crkvina, Latica i Velika Punta. To otkriće ponukalo je Drechsler-Bižić da promijeni prvotno mišljenje i ustvrdi da Avendo, središnje naselje u toj bogatoj japodskoj zajednici i sustavu koji čine Crkvina i Stražište (u Bjeljevinama), zapravo nije bilo na Crkvini nego na Velikoj Punti.
PRINT
