O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
povratak

Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)

1/4
Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)
Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)Rimskim stazama po Gackoj: bunar u Donjem gradu?! (5)
Objavljeno: 26-08-2017

Koliko je u Otočcu prelijepo živjeti, mnogi postanu svjesni tek kad ga napuste. Prepuni nostalgičnih sjećanja na Otočac su i memoari Nele Eržišnik (Sarajevo, 1922. - Volosko, 2007.), svojevremeno glumačke ikone jugoslavenske zabavne scene koju srednje i starije generacije pamte po nezaboravnim utjelovljenjima komičnih ženskih likova tete Ikače (proslavila ličku ikavicu) i Marice Hrdalo (zagrebačka kajkavština).

Za pojašnjenje mlađim generacijama, Nela Eržišnik (pravo ime Nevenka Maras) bila je prvorazredna, možda tada i jedina, stand up komičarka.

U trećini knjige uspomena Moja tri života (u izdanju Naklade Pavičić, 2003.), inače punoj domoljubnih tonova, Nela Eržišnik opisuje djetinjstvo u Otočcu, a i nakon toga u ostatku knjige neprestano se vraća nostalgično u Otočac, žudeći za rijekom Gackom, Donjim gradom i divnim idiličnim otočkim danima. Čak i njena majka, Gospićanka Matilda Šarić Maras nakon preseljenja u Zagreb, gdje se mnogobrojna obitelj (Nela je imala 3 brata i 4 sestre) više puta selila u različite vojne stanove (otac je bio 'vojno lice'),  u jednoj je situaciji kazala da su iz „onoga Božjega života u Otočcu“ došli u Zagreb, na „ovaj cimenat“ radi školovanja djece.

Knjiga obiluje neponovljivim opisima otočkih zima i ljeta, snjegova i zelenila, raznih posebnosti krajolika, lijepih i strašnih stvarnih događaja, otočkih stvarnih ljudi, posebnih likova 'oriđinala' (što je specifičnost svake male sredine, ali je do danas Otočac u tome ostao poseban), te u cjelini odiše toplom klošmerlovskom atmosferom.

Popularna komičarka nikada nije zaboravila Otočac, sve kasnije u životu uspoređuje s otočkim uspomenama, u korist Otočca, a izdvojit ćemo nekoliko redaka u kojima se, uoči preseljenja u Zagreb kada je imala 8 godina, s puno ljubavi oprostila s Otočcem:

„Zbogom, moj prijatelju, moj zaštitniče, moj voljeni Otočcu! Opraštam se s Gojinom jamom, sa strnokosom uz Gacku, sa starim, presahlim rimskim bunarom, oko kojega sam često nalazila neke prastare novčiće, opraštam se s mojom divljom jabukom s koje sam tako zvonko pjevala, opraštam se sa živicom, gustom i trnovitom, glogovom, prepunom nekih miroljubivih bubica na kojoj smo sušili u lugu iskuhano rublje i pobirali ga u smiraj dana, mirisno od plodova gloga i divljih trava. Opraštam se s onim mjestom uz Gacku gdje smo prakljačali rublje, s plitkim brzacima i dubokim koritom rijeke pune šaša, opraštam se s našim malim, drvenim čunom koji ostavljamo napušten i zavezan. Hoće li mi srce prepući od tuge?“

Osim što je riječ o divnom emotivnom sažetku, ovaj ulomak iz knjige Nelinih uspomena otkrio nam je još nešto. Često u knjizi spominje Gacku, njene brzace, livade, Gojinu jamu i 'našu jamu', voćnjake i vrtove, ali prvi i zadnji put spominje rimski bunar.  Pogledajmo još jednom gornje retke: „…Opraštam se… sa starim presahlim rimskim bunarom, oko kojega sam često nalazila neke prastare novčiće…“

Prostor Otočca koji Nela ovdje opisuje i gdje se događa 'radnja memoara' isključivo je prostor oko Neline kuće u Donjem gradu, od kamenog mosta do Gojine jame. Prema njenim riječima, negdje na tom prostoru nalazio se rimski bunar! Spominjanje mnoštva nekih prastarih novčića koje su djeca u igri nalazila oko bunara, upućuje na njegovu starost, pa ako ne o rimskom, svakako bi se moglo raditi o bunaru bar iz austrougarskih vremena.

Ovaj usputni spomen rimskoga bunara (dakle, jedini u cijeloj knjizi) danas jako začuđuje i ponukao nas je da se raspitamo zna li netko nešto o tome. Je li možda bio na lokalitetu 'Stari grad Otočac' još početkom 20. stoljeća, već tada presušio i kasnije zatrpan? Je li možda na raskršću u Donjem gradu kod Cara, gdje je davno bila starinska pumpa, a danas hidrant, nekad ranije bio bunar? Ili gdje?....

Na žalost, generacija Donjograđana koja bi o tome nešto više mogla znati, više nije među živima. Oni koje smo upitali znaju li nešto o starom bunaru u Donjem gradu, doista su ostali iznenađeni pitanjem. Jedino nam je Maja Fajdetić, koja je djetinjstvo provela na donjogradskim ulicama, kazala kako joj se čini da je davno ispred kuće Vuka Šegavčića uz cestu bio neki stari bunar. Dakako, ni te kuće danas nema, pa je teško odrediti lokaciju.

Možda će i ovaj članak probuditi nečije sjećanje i potaknuti čitatelje da nam se jave ukoliko znaju lokaciju nekog bunara u Donjem gradu ili bilo što drugo što bi moglo pripomoći u rješavanju ove donjogradske enigme.

 

 

Manja Kostelac-Gomerčić

 

Foto: razglednica Otočca - Dolnjega grada iz 1899.

         Nela Eržišnik kao Marica Hrdalo i Ikača

Podijeli novost na društvenim mrežama!