Ovu će nam priču ispričati stara austrougarska vojna karta. Pokazat će nam gdje su na rijeci Gacki bile 'malenice' u Sincu i Liešću prije 250 godina.
Priča će biti i pisana i slikovna, sve ono što kažemo, možete pogledati na priloženim fotografijama. Kartu smo rascjepkali na komadiće da bi se lakše uočio položaj 'malenic'. Već smo rekli da je oznaka za mlin na kartama i planovima kružić okružen crticama poput stiliziranog sunca odnosno mlinskoga kola. Crne je boje.
Crveni kvadratići označavaju veće zadruge (domaćinstva više generacija obitelji). Vodeni tokovi ucrtani su plavom bojom, a ceste smeđom.
Krenimo....
Današnje Majerovo vrilo prije 250 godina nije se tako zvalo. Na austrijskoj karti pokraj Majerova vrila najprije je napisan naziv Vruchinicza što bi se moglo čitati kao Vrućinica. Međutim, taj je naziv prekrižen i sitnijim slovima je dopisano Unter Sinacz Vrello što bismo mogli prevesti kao Vrelo ispod Sinca.
Po sredini toga vrila u nizu su ucrtana tri kružića, tri malenice, na istom mjestu gdje su i danas.
U Sincu mlinice na Majerovu vrilu i mlinice nešto niže nizvodno narod zove Gornja i Donja skela. Na austrijskoj karti uz mlinice nizvodno upisano je najprije Miletina Skela, pa prekriženo i dopisano Oreskovicheva Skela (Oreškovićeva skela). Netko je izgleda naknadno kartografa upozorio da je upisao pogrešna imena (iako je danas teško znati koja je od dvije verzije zapravo tada bila točna, možda obje jer su neki koristili jedan, a neki drugi naziv).
Na Oreškovićevoj skeli ucrtane su dvije 'malenice'.
Ako se povratimo prema današnjemu centru Sinca, primijetit ćemo da je periodični potok i izvor pod Godačom nazvan najprije Satchevo Vrillo (sada se javlja i ikavska varijanta 'vrilo' što je možda rezultat toga da je kartograf pisao baš ono što je čuo, jednom vrelo, drugi put vrilo), pa je taj naziv prekrižen i dopisano Silkovichevo Vrillo. Tu nema mlinica, ali je zanimljivo spomenuti staro nazivlje.
U prošlom članku spomenuli smo jednu 'malenicu' na Krajnovićevom potoku i jednu na potoku Obdulja. Na tom području samo su te dvije mlinice. Zanimljivo je opet nazivlje. Obdulja i Krajnovićev potok spajaju se u jedan potok kod mosta odnosno kod crkve St. Illia (Sveti Ilija) koji se na karti zove Klanchicz. On se račva u dva kraja, jedan teče do Gacke gubeći se u močvarnom području Bogdad (danas Bogdat), a drugi nazvan Kleine Klanchicz utječe u močvarno područje Okluk, u koje utječe i Silkovićevo vrilo/potok.
Zanimljivo je da je naziv Tonkovićevo vrilo upisan i prekrižen! Dopisano je Vrillo Leschie! Dakle, lešćarsko vrilo. Uz obližnje današnje Klanac vrilo upisano je najprije Banichevo Vrillo, pa je prekriženo i dopisano Bučerep. Oko izvora Gacke vodila se očigledno neka vrsta polemike i pomoću nazivlja.
Na Tonković vrilu ucrtano je 5 ili možda i 6 mlinica, a na Klanac vrilu 3.
Mlinica je ucrtana i na vrilu prve male pritoke iza Tonković vrila. To vrilce nema upisanog naziva, pa ukoliko netko od čitatelja zna o čemu se radi, neka pomogne.
Sljedeći po redu s lešćarske strane pritok Gacke je Knapicha, dakle Knjapovac (nema mlinica).
Onda slijedi Begovacz (Begovac) na čijem je izvoru također mlinica.
Današnja pritoka Kostelka ne zove se tako na austrijskoj karti nego Pechina Potok (potok Pećina). Danas se uvriježilo Pećinom zvati samo izvorište. Na vrilu Pećina ucrtane su 3 mlinice. Malo nizvodno na potoku se nalazila još jedna mlinica.
U Lešću su ucrtane još dvije mlinice. Jedna na lokaciji gdje je i danas – kod hotela Gacka na Malinišću, a druga s druge strane Gacke nasuprot današnjemu info punktu kod velikoga plavog mosta.
Dakako, jedan kružić ne znači nužno jednu mlinicu nego lokaciju gdje se nalaze mlinice. Tamo gdje je ucrtano više mlinica vjerojatno su mlinice na neki način raspoređene u grupe.
Eto, sve skupa 23 grupacije' malenic' po Liešću i Sincu.
Manja Kostelac-Gomerčić
PRINT
