OTOČAC - Jučer, 15.rujna, na blagdan Gospe žalosne, u crkvi BDM na Poljicima služena je misa zadušnica koju je vodio vojno-policijski kapelan Ivan Blaževac, a poslije svete mise na mjesnom gorblju na Poljicima bio je blagoslov groba i odriješenje grijeha za pokojnog Ivana Plešu, koji je poginuo u Domovinskom ratu te pokopan noću bez sprovoda i svećenika.
U svojim razmišljanjima vlč. Blaževac je kazao - Crkva je kroz stoljeća na poseban način iskusila žalost ne samo kao riječ već i situaciju života koja svakoga može zahvatiti. Bol koju je prošla Gospa žalosna nadvila se i na našu domovinu prije 25 godina, na ovo mjesto, na naše gradove i sela, kada su mnogi vojnici i redarstvenici hrabro krenuli braniti domovinu, ali je cijena bila vrlo visoka, mnogi su dali svoje živote. Mač boli probadao je ne samo srca mnogih žena i majki, probadao je srce naše domovine, koje je svakoga dana krvarilo u krvi mnogih branitelja. Uz mnoge našao se i pokojni Ivan Pleša i tada, kao i mnogi branitelji, bio sve svijesniji da borba u kojoj se našao ne će proći baš jednostavno. U borbi za dom i domovinu dao je svoj vlastiti život. Blaženi Alojzije Stepinac u jednoj prilici je rekao: "Ako je potrebno bolje je časno i poginuti nego sramotno ostati ". U trenutcima kada je bio ranjen želio se vratiti natrag na bojište. Dragi prijatelji, pokojni Ivan je samo jedan u velikomu mozaiku koji je za domovinu hrabro dao svoj život da bi mi danas mogli biti slobodni. Marija je bila zagovornica hrvatskog naroda kroz povijest, narod je molio u najtežim trenutcima i događala su se čuda, pobijedili smo puno bolje tehnički opremljenije neprijatelje. Iako su mnogi vojnici u našemu narodu skloni zajedništvu, nama je pripala čast da na tim temeljima gradimo budućnost i da nikada ne zaboravimo one koji su uložili najveće žrtve u stvaranju naše domovine. Pokojni Ivan je pokopan bez ikakvih počasti i sprovoda, zato ćemo danas blagosloviti njegov grob i izreći molitvu odrješenja. A mi se nastojmo utjecati našoj nebeskoj Majci koja zna sve naše jade i nevolje. Molimo za naše pokojne, za našu domovinu jer otkupljeni smo uz veliku cijenu.
Poslije mise zadušnice okupljeni iz crkve uputili su se na groblje do groba Ivana Pleše. Govor je održao mještanin Poljica bojnik Dražen Kostelac kazavši kako je prošlo 25 godina od 15. rujna 1991.godine, kada je na prvoj crti obrane grada Otočca poginuo dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik Zbora narodne garde, časnički namjesnik Ivan Pleša. Još prije neposrednih napada protivnika, Ivan je nesebično organizacijski i osobnim sudjelovanjem bio primjer kako se treba braniti hrvatska domovina i grad Otočac. Dragovoljno je pristupio snagama Hrvatske policije, koje su do ustrojavanja Zbora narodne garde bile glavni obranbeni štit, a nakon osnutka ZNG prelazi u 1.satniju, kao zapovjednik jednoga od položaja na istočnoj liniji obrane Otočca. Organizirao je i samostalno izvan svojih redovnih ustrojbenih obveza i planove osiguranja svog mjesta Poljica od nebranjenog područja iz dobroznanoga nam smjera, kao i prijenos tada presudnih informacija o općem stanju na području grada Otočca svojim sumještanima. Tog 15. rujna 1991.godine, nedjeljno jutro počelo je neobično mirno. kao da je naslućivalo težak dan, lagana kišica blagoslovila je zemlju na kojoj će kasnije pasti hrabri branitelj. Po mnogima to je bio najteži dan u obrani Otočca, ne samo u vrijeme Domovinskog rata nego i dugogodišnjoj povijesti. Protivnik je u popodnevnim satima s istočne strane grada krenuo u opći napad nadmoćnim snagama uz potporu zrakoplovstva, s ciljem vezivanja s tadašnjom kasarnom tzv. JNA, punom protivničkih vojnika i raznog naoružanja s kojim se nemilosrdno djelovalo po obližnjim objektima, hrvatskim braniteljima i civilima. Pokojni Ivan kao zapovjednik položaja, koji je bio najbliži protivniku i na kojem je već bio ranjenih pripadnika ZNG-a, tenkovskim projektilom pogođen je objekat i 31-godišnji hrvatski branitelj Ivan Pleša. Njegovi suborci pod kišom granata žurno ga prevoze do bolnice, u trenutku prolaska kroz centar grada urušio se zvonik crkve Presvetog Trojstva, predhodno pogođen i zapaljen razornom protivničkom vatrom. Dolaskom u bolnicu, položen u nosila, nakratko je došao k svijesti, pridigao se iz ležećeg položaja i izustio posljednje riječi: "Ja moram nazad, moram pomoći svojim ljudima". Pokop je održan slijedećeg dana noću bez mogućnosti za crkveni obred i štovanje tradicije hrvatskog naroda u krugu obitelji i nekoliko prijatelja, zato smo danas tu da se poklonimo tvom liku i djelu - zaključio je bojnik Kostelac.
Blagoslov groba i odriješnje grijeha govorio je vlč. Ivan Blaževac - vojno-policijski kapelan iz naše biskupije.
I.B.
PRINT
