O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Makon travu pasal

1/1
Makon travu pasal
Makon travu pasal
Objavljeno: 15-05-2016

OTOČAC – Velike kiše padaju, velike se vode slijevaju, gackina vrila bacaju veliku vodu, teče sva sila manjih potočića i ulijeva se u Gacku, rijeka Gacka 'do vrha' puna, samo što se ne razlijeva.

I čovjek bi pomislio da je to dobro, da to ide u prilog barem vodenima pticama. Možda ide, a možda i ne ide. Evo kad su u pitanju labudovi, imaju oni dugačak vrat, zagnjure oni koliko mogu, no ako je voda (pre)duboka ne mogu dohvatiti podvodnu travu. Labudi ne rone, samo se 'nastavljaju na glavu'.

Ako je vodeno bilje nedostupno, red je utažiti glad na obalama rijeke, na livadama. I pasti travu. Zanimljivo ih je promatrati dok pasu, dok svojim 'raljama' kidaju vlati, pa kad se napasu (a to poprilično traje) onda opet zaplove Gackom.

Treba li im na tome pozavidjeti? S ljudskog gledišta svakako ne. Jer narod se zna zareći i kazati 'ne ću, makon travu pasal'. To je ona krajnja mjera odlučnosti, donja granica nepopustljivosti pa kako bilo da bilo. No ne on, narod, tako samo s travom, zna on i sa slamom: 'makar slamu grizal'. Ne staje ni tu, ima još tih sudbonosnih tvrdoglavih izjava: 'makon na kozi ne oral', 'makar bote palente gladan bil', 'makon korice kruva željil'.

A kako su došla neka vremena u hrvatskom društvu teške nesnošljivosti, čangrizavosti, zavisti, pakosti, jala, niskih strasti, i to na svim razinama, čini se da ne će tomu biti dugo da će biti red 'travu past'. Nije ni to najveće zlo ako si labud. Inače …

M. K.

Foto: preuzeto s TZ Otočac

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom