OTOČAC – Cosmochemia – tvornica kemijsko-kozmetičkog proizvoda, naziv je nekadašnjeg otočkog poduzeća, kojega već odavna nema, dospjelo je u stečaj, stečaj završen, objekti rasprodani. Ostala su samo sjećanja i priče o toj nekada velikoj i važnoj tvornici, koja je svojevremeno bila druga tvornica u propaloj državi u proizvodnji svijeća, koja je imala svjetsku proizvodnju što se toga tiče. No tema ovoga članka nije ta faza tvornice, već ona mnogo starija.
Prije svega postavlja se pitanje odakle to zagonetno, mnogima nečitljivo i teško izgovorljivo ime – Cosmochemia? Neki su ga doslovno čitali 'po Vuku', lomeći jezik. Naravno da se njeno ime izgovaralo Kozmokemija. Ali odakle to internacionalno ime, koje nije zapisano na hrvatskomu jeziku već na nekomu drugomu, rekli bismo nekomu stranomu? Jer sve upućuje da je ime sastavljeno od dvije riječi: cosmo(s) i chemia. Cosmo(s) upućuje na svemir, dakle u smislu: opći, općeniti, dok je chemia naravno kemija. Kada bi se ovo dvosložno ime prevelo moglo bi to značiti - opća kemija, odnosno označavalo bi poduzeće koje proizvodi kemijske proizvode opće uporabe.
Odakle sada odjednom Gačanima Cosmochemia? Naravno da oni nisu izmislili ovo ime, bilo bi u neka poratna vremena uobičajeno ime Proleterka, Udarnik, Partizanka i sl. Zašto onda Cosmochemia? Zato što su u Otočac 50- godina prošlog stoljeća dovezeni neki kotlovi i određena oprema iz Zagreba i s tim je utemeljeno poduzeće Cosmochemia. S tom spomenutom opremom došlo je i ime, nekome se učinilo vjerojatno dovoljno 'svjetsko' da ga je odlučio zadržati. Tako je u jednom Otočcu oživljeno (nastavljeno) ime neke zagrebačke tvrtke koja je vjerojatno zbog ratnog vihora prestala postojati.
Cosmochemia Otočac je utemeljena sada već davne 1954. godine. Njeni proizvodni pogon nije od početka bio na sadašnjoj lokaciji, već je bio u t. zv. staroj Cosmochemiji, a to je i sada postojeća zgrada uz pekaru u Donjem gradu, smještena na križanju Ulice I. Senjanina, P. Zoranića i R. Boškovića. Pošto je taj prostor bio premalen, sagrađen je novi pogon na sadašnjoj lokaciji, a od tih zgrada (vidljivih na ovoj staroj fotografiji) je malo toga ostalo, Cosmochemia se silno proširila i izgradila tamo negdje 80-ih godina prošlog stoljeća.
Za vrijeme dok su postojali ovi proizvodni pogoni, tvornica je proizvodila svijeće, šampone, laštila za obuću, konfekcionirala je benzin, razrjeđivač i druge tvari koje su se mogle prodavati u širokoj potrošnji. U kasnijoj proizvodnji je ona proširila svoj asortiman pa se njena proizvodnja dijelila na pogon za proizvodnju svijeća i na pogon kemije široke potrošnje (cosmos – chemia). O tome bi se dalo još ponešto kazati, no to bi nas predaleko odvelo.
M. Kranjčević
PRINT
