OTOČAC – Dogodilo se to koji dan prije blagdana sv. Fabijana i Sebastijana. Na Trgu popa Marka Mesića usred Otočca 'zla ruka' vođena nerazumom, alkoholom, obiješću, sirovom snagom, junoštvom, čim li sve ne, dokrajčila je zasađeno mlado stabalce lipe. I skršila ga poput kakve šibe, grančice krhke, a trebalo je životinjske sirove snage za to, možda i udruženih snaga, da se živo i žilavo stabalce tako satre, da se prekine, da se od korijena otkine, da mu se oguli kora. I onda je ta 'zla ruka', ili te 'zle ruke', bacile otrgnuto stabalce na drugu stranu ulice prema gradskomu parku.
Oni koji su to počinili su sutradan, ili narednih dana, vjerojatno bili na sebe silno ponosni. Ponosni na svoju sirovu, animalnu snagu, jer ne može bilo tko uništiti zasađeno stablo. Treba za to 'pameti', treba za to 'imati ono nešto', a to mnogi građani jednostavno - nemaju. Jer njima stabla ne smetaju, dapače, oni ih nastoje uzgojiti, nastoje uljepšati svoj grad, nastoje zadobiti debela hlada u žarkim ljetima. Zato mnogi građani ne mogu uništavati stabla, nisu za to sposobni, ne će im se, za razliku od onih iz kojih progovara predački evolucijski iskon mjeren stotinama i stotinama tisuća godina.
I.B.
PRINT
