U Gačanskom parku hrvatske memorije prikazana je glagoljska memorija Gacke (glagoljski rukopisi nastali na području Gacke) na tri kamena kubusa.
Na jednom kubusu su ukrasni inicijal (posebno oblikovano početo slovo u pisanim rukopisima) i kratki citat iz Dabarskog brevijara, pisanog u Dabru godine 1486. Na drugom kubusu su incijal i citat iz Kolunićeva zbornika, pisanog u Knežoj Vasi kod Otočca također 1486. godine. Na trećem kubusu su incijal i citat iz dvodjelnog brevijara Borgiano Illirico 5-6, pisanog u drugoj polovini 14. stoljeća u selu Tribihovići u Gackoj.
Za Dabar dakako znamo, no još nije utvrđeno gdje su se točno nalazila mjesta koja se spominju u tim starim rukopisima – Tribihovići, Okrugljani, Kneža Vas… Ima nekih naznaka o mogućim lokacijama, pa bi neki znanstvenik mogao i do toga doći ukoliko se zainteresira.
Rukopisi Borgiano Illirico dobili su ime po kardinalu i arhivaru Propagande za vjeru u Rimu Stefanu Borgiji, koji je živio u 18. stoljeću. Naime, oba su rukopisa iz Gacke preko Krka prebačena u Rim (tijekom Osmanlijskih nadiranja), te su najprije čuvani u Propagandi za vjeru. Godine 1900. cijeli fond kardinala Borgije prenesen je u Vatikanski arhiv, pa i Borgiano Illirico 5 i 6.
Ne zna se točno tko je taj izrazito franjevački tip brevijara (pre)pisivao jer se pisac nigdje nije sam potpisao, možda je to bio izvjesni pop Petar, a možda više prepisivača. Na posljednjoj stranici BI 6 izvjesni Fabijan dopisuje godine 1387. bilješku u kojoj kaže da je on zapisao samo tu bilješku. Navodi da je knjiga pisana u čast svetome Ivanu „u Tribihoviće plemenitim ljudem Snikravićem“.
Uz Borgiano Illirico 5 vezana je jedna zanimljivost.
Na posljednjoj stranici toga brevijara dopisana je naknadna bilješka, i to više od sto godina kasnije. Vid dijak piše godine 1487. (šest godina prije Krbavske bitke) kako su dobri muži iz Okrugljana i Tribihovića skupili novac i od Turaka otkupili taj brevijar. Naime, Turci su knjigu oteli popu Luki iz Otišja, a domaćim ljudima je ta knjiga bila toliko važna da su i muškarci i žene davali novčane priloge kako bi se mogla otkupiti i povratiti natrag. Tim je ljudima knjiga očigledno bila, ako ne i najveća dragocjenost.
Na prošlotjednom okruglom stolu znanstvenog Kolokvija o Gačanskom parku, održanom u Otočcu, Milan Kranjčević je podsjetio kako je prijepis rukopisa Borgiano Illirico 5 uzidan u temelje nove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu! Simbolika toga čina je vrlo snažna, a Gačanima treba služiti na čast.
Činjenica da su Gačani bili spremni dati zadnji novčić za knjigu i izložiti se životnoj opasnosti kako bi oteti brevijar povratili natrag u svoje vlasništvo, izaziva osjećaje divljenja i poštovanja. Koji poštovatelj knjiga ne bi želio da ta činjenica bude 'temelj' današnjemu poimanju knjige?
Podsjetio je Kranjčević također na svojedobno izrečenu usputnu primjedbu akademkinje Anice Nazor o tome kako bi se u Gackoj, Lici i Krbavi, s obzirom na razgranatost samostana i brojnost žitelja, zasigurno bila razvila bogata autohtona hrvatska renesansa – da nisu upravo tada nahrupili Osmanlije, porušili što se dalo i rastjerali stanovništvo.
M.K.G.
PRINT
