O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!

1/4
Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!
Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!Ne sramimo se hrvatske memorije Gačana!
Objavljeno: 14-01-2016

Puno truda i vremena uložio je predsjednik Katedre Čakavskoga sabora pokrajine Gacke u osmišljavanje i realizaciju velikoga projekta Gačanskog parka hrvatske memorije. O tome je na predstavljanju Parka govorio ležerno i s puno anegdota, a naglasio je kako Park nije njegovo djelo, nego djelo ogromnoga broja ljudi koji su sudjelovali u provedbi. Parka ne bi bilo da nije bilo tako široke pomoći znanstvenika, stručnjaka, umjetnika, konzervatora. To je recept kako se velike stvari događaju i realiziraju.

Govoreći o motivima i porivima koji su doveli do Gačanskoga parka, izdvojio je dva. Prvi je proizašao iz nerealizirane ideje da se napravi Otočki ili Gačanski biografski leksikon, knjižica u kojoj bi bili svi oni iz Otočca i okolice koji su u svom vremenu nešto značili u kulturnom, gospodarskom ili političkom smislu. Oni koji su rođeni ovdje, pa otišli u svijet i tamo se realizirali, koji su ostali pa isto nešto napravili, oni koji su u Otočac došli iz drugih krajeva i ostavili traga. Drugi motiv je u neosviještenosti prosječnog građanina Otočca o vrijednosti svoga kraja.

Kada dođe netko sa strane i upita toga prosječnog građanina: A što vi tu imate? Što bismo mogli vidjeti, posjetiti, tko je tu neka važna osoba?, odgovor je najprije zbunjenost, a onda slijedi rečenica: Kod nas nema ništa značajnoga i nema nikog važnoga! Pa zar je moguće da bilo koji kraj u Hrvatskoj nema neke svoje ljude, nešto što može u odnosu na druge pokazati i ponuditi?

Naveo je primjer Fortice koja je bila potpuno zapuštena, gustiš, a prva se pokušala probiti bar do kapelice „Hrvatska žena“, no obnavljanjem kapelice i utvrde, postavljanjem kamenih skulptura križnog puta i samog središnjeg križa, Fortica se vratila u život i postala važna kulturološka točka grada. Kako je naglasio Kranjčević, ako turistički poslenici budu na razini zadatka, Otočac bi se morao sa svim sadržajima, Forticom, utvrdom, osmerokutnom crkvicom kakve nema na potezu od Rijeke do Zadra, a u kojoj je otkriveno i nešto ostataka fresaka, pa sada i s Gačanskim parkom, naći na svim tzv. kulturnim rutama Hrvatske.

Objašnjavajući zašto se Gačanski park hrvatske memorije baš tako zove, Kranjčević je kazao da je ime nastalo slučajno, privremeno, nekako se projekt morao u početku nazvati dok se ne smisli nešto bolje, međutim naziv je široko prihvaćen i ispostavilo se da ga ne treba mijenjati jer je njime obuhvaćeno sve. Ponovno je naglasio i da se neki ježe na spomen 'gačanski'.

-  To se tumači da smo mi neki separatisti koji nešto remetimo, razbijamo, a neki drugi integralisti okupljaju. Nije to niti za razbijanje niti za okupljanje, nego jednostavno jedna činjenica. Ako se vratimo na kamen Konstantina Porfirogeneta, onda neki kažu: pa što ste metnuli bizantskoga cara? Odgovor je jednostavan, on prvi spominje 'Guceku, Licu i Kribasu', i da nije bilo njega sredinom 10. st., mi za to ne bismo znali. Ako je Gacka bila značajna župa duboko u srednji vijek pa do 19. st., pitam se čega da se to mi sramimo i stidimo i zašto mi to ne bismo, na korist svoju, a na štetu ničiju, javno rekli?, retorički se zapitao Kranjčević. 

Zašto 'hrvatske memorije'? Zato što je koncept bio da svi likovi, osobe, činjenice i događanja, moraju biti relevantni, ne u lokalnim, nego i u hrvatskim okvirima, povijesnim i kulturnim. To je bila brana tj. filter svim onim utjecajima zašto ne bi stavili 'njega' ili 'nju', filter da se ne zapadne u preveliku lokalnost.

Od svega bogatstva 'memorije' na kubusima Gačanskoga parka, Kranjčević je za prigodu predstavljanja izdvojio tek jedan detlaj. Na jednom je kubusu prikazan lik Otočanina, Otočanera, pripadnika postrojbe Otočke pukovnije. Taj imaginarni lik našeg krajišnika metafora je našega neznanoga junaka, heroja, oduživanje svim onima stotinama i tisućama koji su svoju krv lili po cijeloj Europi, ostavljali svoje udove i kosti za interese drugih. U zadnjem broju Vrila zainteresirani pak mogu pročitati u skraćenom obliku o značenju i sadržaju sva 32 kubusa.

Kranjčević je na kraju izrazio nadu da će Park postati dostupniji i brojnim gostima uz pomoć suvremenih elektronskih čitanja jer je Grad Otočac na pragu donošenja odluke o nabavci, a time bi bila 'stavljena točka na i' te pomirena naša tradicija sa suvremenošću.  

 

M.K.G.

Podijeli novost na društvenim mrežama!