OTOČAC – Koliko poznajemo svijet oko sebe? Nije to pitanje usmjereno poglavito na našu sociološku okolinu, već na prirodu. Doista, znamo li išta o flori i fauni koja nas okružuje? Još o fauni (životinjskom svijetu) kako-tako (barem kada su u pitanju kralježnjaci), ali u flori (biljnom svijetu), vjerojatno jako malo.
Da se ograničimo na Gacku, ima li u Gackoj endemičnih vrsta? Odgovor bi bio da vjerojatno ima, bogat je to svijet pa bi po prirodi stvari trebalo biti i takvih vrsta. A kada bi se pitanje proteglo: kojih?, vjerojatno bi tu svaka rasprava stala.
Naravno da botanika nije nimalo laka, složena je to znanost, njom se ne mogu baviti puki amateri, valja se dobro znanjem potkovati i krenuti u istraživanje. Već nekoliko godina znanstvenici su se počeli baviti istraživanjem gackog prostora, što je za svaku pohvalu, i naravno da su pronašli neke do sada nepoznate stvari. Evo što su D. Kremer, G. Lukač, A. Brkljačić, J. Brajković, K. Čulinović i M. Randić u svom radu „Novi lokaliteti endemičnih vrsta Aquilegia kitaibelii Schott i Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv. u Hrvatskoj“ objavili:
U razdoblju od svibnja 2010. do listopada 2014. godine na području sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj utvrđeni su novi, do sada u literaturi nezabilježeni lokaliteti dviju endemičnih, razmjerno rijetkih i floristički zanimljivih biljnih vrsta: Kitaibelova pakujca (Aquilegia kitaibelii Schott) i hrvatske gušarke (Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv.). U nas su obje vrste zakonom strogo zaštićene. Kitaibelov pakujac je rijetka, endemična vrsta rasprostranjena na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine gdje raste u planinskim područjima na nadmorskoj visini između 1200 i 1700 m. (…) Hrvatska gušarka također je endemičnavrsta prirodno rasprostranjena u planinskim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine na nadmorskoj visini između 500 i 1500 m. (…) Cilj rada je predstaviti po dvadesetak novih nalazišta Kitaibelova pakujca i hrvatske gušarkena području sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj.
Nova nalazišta Kitaibelova pakujca zabilježena su na širem području planinske skupine Obruča u zaleđu grada Rijeke te na području srednjeg i južnog Velebita. Do sada u literaturi nezabilježeni lokaliteti hrvatske gušarke utvrđeni su na području srednjeg Velebita i na padinama brežuljaka i brda u regiji Gackoj. Obje vrste na većini novih nalazišta rastu u pukotinama stijena zajedno s drugim petrofilnim vrstama, a Kitaibelov pakujac zabilježen je i na točilima.
Zanimljivo je da su obje vrste zajedno na istom staništu utvrđene samo na lokalitetima Gornje Branjevine i podno Ograđenice uz Premužićevu stazu na području srednjeg Velebita. I jedna i druga vrsta oblikuju male, trenutno stabilne prirodne populacije na mjestima gdje je konkurentnost drugih vrsta znatno slabija.
Za hrvatsku gušarku posebno su zanimljiva nalazišta u regiji Gackoj, gdje raste na termofilnim stijenama različitih ekspozicija, u okruženju mješavine termofilnih submediteranskih vrsta i pojedinih brdskih vrsta bukovo-jelovih šuma. Uz Premužićevu stazu na srednjem Velebitu hrvatska gušarka se također pojavljuje u nekim termofilnim zajednicama šumskih stijena. Opaženo je da, osim stijena, hrvatska gušarka nastanjuje i neka sekundarna, antropogena staništa, kao što su rubovi šumskih cesta, što ukazuje na ekološku plastičnost ove endemične vrste sjeverozapadnih Dinarida.
Eto, malotko se nadao da ćemo imati na našem području baš ovih endemskih vrsta. Za sada su utvrđene dvije, a daljnjim istraživanjem tko zna koliko još.
M. Kranjčević
PRINT
