OTOČAC – Bila je naša baba Franca na 'maši u crikvi', a kako i ne će, ta je li blagdan Sveta tri kralja ili nije? Oduvijek je ona držala do Bogojavljanja, kad išla na misu, kada ne, ali na Bogojavljanju je bila redovita. I to radi trokraljske 'svićene vode'. Ulila je ona u bočicu 'od vegete' posvećenu vodu, stavila je u džep zaslona i pohitala svojoj kući. I kad dođe kući ulit će tu vodu u svoju 'šternu' pa će imati blagoslovljene vode koliko hoće. Tako ona. Zapitali smo je zašto se žuri, čemu tolika žurba? Mislili smo da je 'južina' u pitanju, njen odgovor nas je posve iznenadio.
-Prešin se kući bor rušit, vidi tebe! – u glasu joj se osjećao prijekor.
-Baba, ma kako rušiti bor (to njoj dođe raskićivanje božićnog drvca)? Znaš li ti da se to ne smije? – pokušali smo je zaustaviti u tome njenu 'zločinačkomu' naumu.
-A ki će mi zabranit? Morda ti? – podrugljivo se osmjehnula.
-Ali baba, ekumenizam brani to!
-Komunizam!? Čujen li ja to tebe dobro? Il si ti sa svin svega pomunjenil? … Dragi moj, tebi svačesa na frštunt dojde, samo da ti kažen – komunizam ni dal kitit bore, koliko se ja sićujen. Pa kako unda sadaj da brani rušit bor? … Tomu ča ti divaniš, ja nisan pametna, a jok.
-Ma ne komunizam, ekumenizam, ekumenizam!
-A ča je taj tvoj kumenizam, nigda za to nisan čula? Odakljen sad to? – baš joj se na licu vidjelo da za ekumenizam nije nikada čula, a kamoli znala o čemu se radi.
Počeli smo joj polako objašnjavati 'od stoljeća sedmog', kako je nekada bila jedna Kristova crkva, pa su se onda crkveni otci posvadili, pa su se uzajamno prokleli, pa je došlo do raskola Katoličke i pravoslavnih crkava 1050. godine, pa kako je to išlo na štetu kršćana u svijetu, pa kako se javljaju težnje u kršćanstvu, prije bi se reklo katoličanstvu, da se Crkve izmire, da opet postanu jedno, da postanu jedna Kristova crkva, pa …
-Aaaaa, sadaj san ja tebe razumila, borami esan. A čula san ja da se katolici trebadu pomirit s pravoslavcima, esan, esan. Ča se mene tiče, ja i nisan ni svađala, nek se miri ki s kin oće. … Čekaj, čekaj, a ča moje rušenje bora ima s tin, a? – progovarala je iz nje ona pučka jednostavnost, nesvjesna teoloških dubina kojima neki vladaju.
-Vidi, baba, popovi vele da nije dobro raskititi bor na blagdan Sveta tri kralja, da ga treba ostaviti i za pravoslavni Božić, tamo sve do 10. siječnja jer da do tada traju božićni blagdani. Da se stječe dojam da katolici raskićuju svoje borove samo da ne bi ostali okićeni na pravoslavni Božić, da to nije dobro i da je to pogubno za ekumenizam. Razumjela?
-Niš ja ne znan ča ti divaniš. Ča moj bor ima s tin tvoin kumenizmon? Ja pok znan za se, a znan već trista i nešto godin, uvik se bor kitil na Badnjak svečera. Ni mrvu ranije, ni mrvu kašnje. Ni to kaj danaske, okitidu bore još u kolovozu za Božić, majke ti Janje. E vidiš, kako se znalo kase bor kiti, tako se zna i kase bor ruši, a ruši se pok je svita i vika na Sveta tri kralja. Oduvik je tako bilo, i prije toga tvoga kumenizma, znaš. Ja tako, komu krivo, komu pravo. Držin se stari običajov.
Opet smo je pokušali uvjeriti da bi to bila lijepa gesta prema „drugomu plućnom krilu“ da se bor ne raskićuje, no baba se nije dala.
-Da ja tebi nešto kažen, koliko je meni poznato, a nešto znan, pravoslavni i ne kitidu bor, uni kitidu rastovu granu. Eto, i zač bi unda ja treba čuvat svoj bor? Ne vidin ja tote ničesa sličnoga, a ti divani ča oš. I pozdravi mi te pope ki preko moga bora pravidu taj tvoj kumenizam. Puno i pozdravi – okrenula se i otišla svojoj kući 'rušit bor'. Kao što je to činila oduvijek.
Pa sada ti provedi ekumenizam s takvim svijetom.
M. Kranjčević
PRINT
