O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Praktični i ... nepraktični vjernik

1/1
Praktični i ... nepraktični vjernik
Praktični i ... nepraktični vjernik
Objavljeno: 03-01-2016

OTOČAC – Već duže vremena nismo bili kod naše babe France, reko, staro čeljade pa gdje će nam duša. A i Nova godina je prošla, valja poći čestitati (samo da don Angjelo za to ne dozna). Tko zna kako je, je li zdrava, je li joj hladno, gladuje li, da joj se nije štogod dogodilo, a ona sama. I uputismo se puni grižnje savjesti prema njenoj kući. Iz daljine vidimo, dimi se, znači živa je. Polagano smo uzišli uz škripave stepenice na ganak, zavirišmo kroz prozorčić, a ono naša baba ima na nosu 'ćale' i čita neku knjigu. Oho, latila se i knjige. Kad smo, bez kucanja, banili u njezinu 'kuinju', gotovo nas nije ni zamijetila, sveudilj se prepustila čitanju, čemu li. Ipak joj ništa ne može promaći:

-Znaš ča, ča vaj Katekizam više čitan, ja san ti sve munjenija – ispila je od prve. Dakle, baba čita Katekizam. Lijepo bome. Zapitašmo je u čemu je onda problem? Je li taj Katekizam toliko složen da ga prosta duša ne može razumjeti i zaroniti u dubinu katoličke vjere?

- Ne znan ča da ti kažen … oš na radiju, oš na televizoru, oš u Reni (to su njoj svake novine, tjednici i mjesečnici), svi divanidu o tomu nekvu praktičnomu verniku. Eto, ja u svoi tristo i nešto godin žitka prvi put čujen za tamo nekvoga praktičnoga vernika. Kakov je to, a? Da to ni subotar, il ča takovoga? Jerbo, nas je pop učil na veronauku da naj ki u Boga veruje da je vernik, a naj ča neveruje da je – nevernik. Tako je to bilo i u Titino vrime, ki je išal u crikvu – taj je bil vernik, ki je šećal oko crikve – taj je nevernik. I to se znalo. Ali taj praktični vernik, m-mmmm, ja se nikako ne mogu dovrć ča je to sadaj. Evo, pročitala pol Katekizma i niš nisan našla da piše o tomu praktičnomu verniku. Ti si pametan, ti si glava za četire noge, moreš li mi ti frštunt rasvitlit, a? – podigla je baba u nevjerici gornju 'gubičinu' prikazavši svoja dva preostala zdrava zuba.

Moramo priznati da nas je naša baba Franca malo zatekla svojim pitanjem. Sve što je rekla stoji, doista otkud sada odjednom ta podjela na praktične vjernike i … koga još, možda obične vjernike. I dok smo na brzinu pokušali počešljati svoje misli, baba je nadodala: - Vidi vako, mislin ti se ja u voj svojoj glavi, ako postoji praktični vernik, unda siguro postoji i nepraktični vernik. Kakov je unda tekar taj, eli, taj nepraktični vernik? I kadi san ja sadaj tote, esan li praktični vernik, esan li nepraktični vernik, morda me ki vrgal da san i nevernik, a ja jadna ni ne znan za to … Pašće mi duša u pakal a da ni ne znan zač i kako – zdvaja ona.

Složenost babina razmišljanja poprimala je ozbiljne razmjere, njen zdrav razum gonio ju je da postavlja posve logična i suvisla pitanja. Pokušali smo ponešto pojasniti: - Vidiš, baba, dobro si rekla da su nekada postojale dvije kategorije, ili vjernik, ili nevjernik. Bila su to neka takva vremena. Sada je većina naroda uprla u to da su vjernici. A kad ima mnogo vjernika, nisu oni svi isti, ima onih koji su malo veći i oni koji su malo manji vjernici. I onda su oni, koji su do jučer bili nevjernici, napravili podjelu na praktične vjernike i sve one druge, da se zametu tragovi.

-Aaaaaa, razumila san, to samo da manje bude pravi vernikov, da bi se pokazala Crikva čin manja. … Nu, nu … el to unda jopet kaj u komunizmu, u Titino vrime, kase se pope tiralo u šekristiju na narodu branilo da gre u crikvu. … Ako ja tebe dobro razumin, unda san ti ja nepraktični vernik, borami esan.

-E zašto tako misliš? – začudila nas je njena konstatacija.

- Vidi vako, ja ti nisan od ni bab ke svake nedilje sididu u crikvi, ližedu oltare i gljedadu ki je došal, ki je kako obučen, ke se gurkadu laktima i sve vididu, samo popa ne slušadu. To su, meni se čini praktični vernici, ja bi rekla.

-Ma ne će biti baš tako, onaj tko u nešto vjeruje, a to svoje vjerovanje ne živi, daleko je taj od praktičnog vjernika.

-Aaaaa, razumila san, to smo ti mi, stari narod, vako vikali: Bogu se moli, a vragu misli.

Nije nam ništa drugo preostalo nego potvrditi tu babinu mudrost, istinitu do bola.

-Evo, da ti pojasnimo, sudjelovanje u životu Crkve, sakramentima, na nedjeljnim i blagdanskim misama, nije odlika istinskog vjernika. Njegova vjera je šuplja. Ali, ako je ona upotpunjena davanjem milostinje i suradnjom na svim područjima društvenoga života, onda je to odlika praktičnog vjernika.

-E, e. ja vajk dan za lemozinu, borami da – namjerno nas je prekinula, čini nam se.

- Praktični vjernik se ne busa u prsa kako je dobar i svake nedjelje se nalazi u crkvi, već svake nedjelje pozove svoje roditelje i roditelje svog supruga na ručak.

-Zvala bi ja, al neman koga. Svi pomrli – počela je kršiti ruke, valjda bojeći se da nije praktični vjernik.

- Ili ih posjeti ako oni ne mogu doći. Ne okreće glavu od svojih bližnjih, pa i roditelja, kad ih susretne u dvorištu ili negdje u gradu…

- Čekaj, čekaj malko. … A kadi je ta crta ka određuje odavljen dovljen je praktični vernik, a kase prejde ta nekva crta unda je nepraktičan vernik, a? I ki to određuje? Čajdu meni bivše komunjare određevat esan li ja vernik il nisan? Esmo li dotljen dotirali, a? Ma meni se to ni pop se subita reć, da bi ki drugi … nastavila je naša baba Franca svoju tiradu oko te neke nove podjele u vjernomu narodu, koju su nažalost, prihvatili i neki crkveni 'otci'.

I što joj reći na to? Reći joj da u Katekizmu nema praktičnih i onih drugih vjernika. Da si vjernik ili nisi vjernik. Ili da je omens definitio in fide periculosa est. Možda.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!