O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Sretni blagdani ?!? ... Sretni (božićni) blagdani ... Sretan Božić !!!

1/1
Sretni blagdani ?!? ... Sretni (božićni) blagdani ... Sretan Božić !!!
Sretni blagdani ?!? ... Sretni (božićni) blagdani ... Sretan Božić !!!
Objavljeno: 12-12-2015

OTOČAC – Svi smo svjedoci toga 'fenomena', pitate se kojega? Pa onoga da se više ne čestita Božić već tamo neki 'blagdani'. Nije to ovogodišnja pomodnost (ili pomno promišljeni projekt), traje to već više godina i sustavno se pod egidom neke ravnopravnosti nastoji nasilu nametnuti građanstvu. Evo, gledajući samo naše 'nacionalne' dalekovidnice (čak i Hrvatsku televiziju!), gotovo ni na jednoj se ne može čuti čestitka za Božić, već se čestitaju 'sretni blagdani'. Koji? Kakvi? Čiji? Pitanja su to koje ima pravo postaviti svaki građanin, a vjernik pogotovo. U kakvima mi to vremenima živimo, u kakvima mi to 'slobodama' živimo ako je opasno, pogubno, omalovažavajuće, što li već, čestitati nekome Božić?

Stari čitatelji (pa čak i oni nešto mlađi) sjećaju se prošlih olovnih jednoumnih vremena, neki ih zvaše komunističkima, neki socijalističkima, svakako neznabožačkima, kada se nije smjelo u javnoj komunikaciji, a pogotovo na radiju, televiziji ili tiskovinama, spomenuti ne samo Božić, nego bilo koji crkveni blagdan. Poradi toga je, a da bi se potisnulo sv. Nikolu, izmišljen Djed Mraz (u komunističkoj majčici Rusiji, naravno), vezan za Novu godinu i darivanje djece. U nesnalaženju ga u nova doba preimenovaše u Djeda Božićnjaka, naziv mu baš ne stoji, ali to nekako šljaka.

I kad bi se čovjek ponadao da u demokratskom poretku toga više ne će biti, da će sve slobode dostojne čovjeka biti 'slobodne', to se, barem što se katoličanstva tiče, nije dogodilo. Dopušteno je čestitati Bajram, dopušteno je čestitati pravoslavni Božić i Uskrs, dopušteno je čestitati Hanuku, što je lijepo i što valja poštivati, ali katolički (protestantski, evangelički i svih drugih kršćanskih denominacija) Božić nije. Zapravo jest, ali mudro se to potiskuje, prevlači ga se nekom koprenom 'sveopćih vrijednosti'. Situacija je paradoksalna, prihvaća se božićno vrijeme kao vrijeme nekoga (ne)definirana blagdanskog ozračja, konzumerizam je na 'blagdane' čvrsto zajahao, ali imena ne treba, ne smije ga biti. Božić tako postade neimenovani blagdan, a ono što nema imena, za kratko vrijeme ne će ni biti, barem se tako nadaju. Sjetimo se samo Odiseje, starogrčkoga epa, kada je Odisej u pećini rekao jednooku divu Polifemu da mu je ime Nitko, pa kada mu je iskopao oko i u pomoć mu priskočili ostali divovi i zapitali ga tko mu je to učinio, ranjeni Polifem je kazao: Nitko, Nitko mi to učini. Divovi se nađoše zbunjeni, jer ako je u pitanju 'nitko' kako mu pomoći, kako ga pronaći? Usporednica ove priče se prilično dobro nadovezuje na neimenovane 'blagdane'.

Ova pojava u Americi, a odatle je ovo sve krenulo, otišla je korak dalje, Božić se počinje čestitati kao "Merry X-mas" i "Sretni blagdani". X-mas? Da, baš tako, tamo neki X blagdan. To postaje kao neka matematička jednadžba s jednom nepoznanicom, moguće je da će se pojaviti i Y-mas ili Z-mas. Barem su to tri najčešće matematičke nepoznanice. Naravno da je to u Europi, a time i u Hrvatskoj, od onih kojima se sve vjersko i religijsko gadi, bilo objeručke prihvaćeno i šireno. Netko to radi sa čvrstom namjerom, a lakovjerni se povode pomodnošću svake vrste, pa i ovom. Jer sve što je američko, to je dobro, to je napredno, to je kozmopolitsko, jao nama ako bespogovorno i bez kritička uma to odmah ne prihvatimo. Jao nama ako to propitujemo! Dogmatske su to stvari, da dogmatskije ne mogu biti (crkvene dogme su u usporedbi prilično amaterske). Ali kako te dogme 'prodati' ljudima a da se ne dosjete jadu? Pod firmom neugrožavanja drugih i različitih, manjina pače, pa tko se usprotivi već će ga dohvatiti njihov mač borbe za jednakopravnost svakog čovjeka, svih ljudi. Ta priča jezdi na vilovitu konju lažne multikulturalnosti i liberalnog dijaloga, podbodena mamuzama agresivne sekularizacije 'modernih' društava. A većina u zapadnom svijetu se želi ukrcati u vlak 'modernih' društava.

A kako to građanstvo prihvaća kada ga se pita (za nametnuta rješenja nitko ga ne pita, ta što ga se ima pitati kad je već netko toliko mudar sve za njega smislio i osmislio)? Određena istraživanja su pokazala da bi više od polovice građana voljelo da im se čestita  Božić, tek oko 15 posto bi voljelo čuti 'sretni blagdani', dok je ostatku posve svedeno. Zanimljivo je da je čak više od 90 posto ispitanika posvjedočilo da čestitanje Božića ne može nikoga uvrijediti. Ma koliko ove brojke govorile u korist tradicije, poštivanja vjerskih osjećaja premoćne većine (hrvatskoga) naroda, to medijima ne znači ništa, oni uporno provode svoj naum 'čestitanja blagdana'. Očito su sebi preuzeli 'prosvjetiteljsku ulogu' među neprosvijećenim narodom, a iz nekih povijesnih vremena znamo da je prosvjećenost bila povjenčana s apsolutizmom. Je li ovdje nešto drugačije? Ne bi se reklo.

Dokle to silovanje čestitanjem blagdana ide dotle, svjedoče tome i pojava u mnogima velikim trgovinskim lanci, čak i onima koji su u hrvatskim rukama (hrvatskima?!), da je dana uputa blagajnicima i drugim zaposlenicima da kupcima moraju čestitati' sretne blagdane', nikako Božić. To sve pod nekom egidom da budu 'korektni' prema svima kupcima. Zanimljivo. Zanimljiva je ta korektnost prema malom broju građana, ona prema njima mora biti ispunjena, a ne mora je biti prema većini u nekom društvu. Naravno da ne promišljaju što bi se dogodilo da ta (šutljiva) većina odluči bojkotirati sve takve trgovine, televizije, druge medije, novine. Komu bi prodavali svoje proizvode i usluge? Samo onima koji se smješkaju i zadovoljni su sa 'sretni blagdani'? Brzo bi bankrotirali, naravno, ali. S pravom se stoga postavlja pitanje u kakvu mi to svijetu živimo, u kakvim mi to 'slobodama' živimo, tko je taj tko nam 'otvara oči' i uči nas 'toleranciji'? Tko je taj tko nam zatomljuje ono što jesmo, da nam nameće uzde opće poslušnosti, da nam nameće oblande nekih izmišljenih i neprovjerenih vrijednosti, da nam mijenja pogleda na svijet? Tko mu na to daje pravo? I tko većini daje pravo da bude (poslušni) zamorac u provođenju relativizma cijele ljudske civilizacije?

Ova pojava otvara i neka druga pitanja. Recimo, kada će biti zabranjeno čestitati Dan neovisnosti ili Dan državnosti Republike Hrvatske? S pravom se to možemo zapitati jer slavljenjem tih državnih blagdana se doista neki (manjinci) mogu naći povrijeđeni, pretpostavljamo i koji. S Olujom i Danom zahvalnosti znamo kako stvari teku, kako se već više godina pokušava iz zemlje i 'inostranstva' nametnuti stav, kojega će većinski (hrvatski) narod prihvatiti (po sistemu kuhanja žive žabe) – računaju oni, da se odustane od proslave Oluje, odnosno Dana domovinske zahvalnosti. Neki dosjetljivi su se već zapitali hoće li doći neko vrijeme takve državne blagdane čestitati sa 'sretan povijesni događaj'? Za Dan rada, valjda da se ne bi omalovažilo sve one koji ne rade (bolesni, umirovljenici, nezaposleni i dr.) sa 'sretan dan specifične fizičke aktivnosti'. Dalo bi se još mnogo toga prispodobiti, no to bi nas predaleko odvelo.

Evo, osvanula je najnovija vijest da se u Engleskoj ukidaju kršćanski blagdani, Božić pogotovo. Zašto? Da se ne bi njihovim spominjanjem ili kakvim vizualnim prezentacijama uvrijedilo druge. Navodi se tako da pod navalom islamizacije Europe, neke države i gradovi odlučuju da u ime ‘političke korektnosti’ ne će držati svete mise, kako ne će provoditi vjeronauk, kako ne će isticati kršćanstvo, kako će maknuti križeve kako ne bi uvrijedili neke druge vjere. Koga? Zanimljivo da nitko ne spominje Hinduse, ili budiste, njih križ ni Isus Krist ne vrijeđa. A brojna su populacija u toj Engleskoj.

Neki upućeniji govore da ti engleski potezi nisu učinjeni zbog religijske 'snošljivosti' već da je to samo dobrodošla poluga za nametanje Novoga svjetskog poretka, o kojemu svi govore i šuškaju, ali malo tko mu zna sadržaj i nakanu. Taj Novi svjetski poredak ima i svoju duhovnu razinu, treba ostvariti jednu svjetsku religiju. To je krajnji cilj (o Orwele. Orwele, kako ti bijaše vidovit), a parole o bratstvu i jedinstvu u čovječanstvu, o ljubavi i miru u zajedništvu su samo puke parole, opsjena za postizanje konačna cilja, kojima se iz dana u dan teroriziranja čitavo čovječanstvo (naravno ono koje to prihvaća, neka društva ga uspješno ignoriraju).

I kako se mali čovjek može u tome svemu postaviti, vraćamo se na pitanje čestitanja 'blagdana'?  Jednostavno, ako dobije čestitku na kojoj piše 'sretni blagdani' neka u uzvratnoj čestitki čestita Božić i božićne blagdane i lijepo „se zahvali“ (što znači: hvala, ne) svom čestitaru s napomenom da ne prima čestitke 'sretni blagdani'. To je još mnogo jednostavnije s čestitkama poslanima SMS-om ili el. poštom, jednostavno u uzvratnom odgovoru treba 'zahvaliti se' i odbiti takav način čestitanja. Tako barem čini autor ovih redaka.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom